Kako bi mogao donositi informirane odluke o svojim ulaganjima investitor mora provesti analizu fundamenata kompanije u koju želi uložiti. To podrazumijeva analizu dostupnih financijskih izvještaja kompanije, industrijskih trendova, konkurencije i svih ostalih relevantnih podataka o kompaniji. Da bi analiza bila uspješna važno je razumjeti što to čini vrijednost kompanije i promjenom kojih faktora se ona stvara. Cilj je utvrditi je li vrijednosni papir koji je kompanija izdala precijenjen ili podcijenjen s obzirom na njezinu stvarnu (intrinzičnu) vrijednost. Postoje razne metode procjene vrijednosti poduzeća. Jedna od najčešće korištenih je metoda diskontiranog novčanog toka, odnosno DCF metoda. Za njezinu primjenu potrebno je prilagoditi i analizirati povijesne financijske izvještaje i financijske pokazatelje koji se iz njih mogu izračunati, poput neto operativne dobiti nakon oporezivanja i povrata na investirani kapital. Zatim treba napraviti predviđanja o poslovanju kompanije u budućnosti, odnosno projekcije njezinih budućih novčanih tokova. Kako bi se dobila sadašnja vrijednost procjenjuje se i diskontna stopa za te novčane tokove. Odgovarajućom se smatra WACC, odnosno ponderirani prosječni trošak kapitala. Uz pomoć navedenih procjena računa se sveukupna vrijednost kompanije i uspoređuje s njezinom vrijednosti na tržištu. Dobiveni rezultati valuacije se analiziraju, a model testira mijenjanjem inputa. Poželjno je uzeti u obzir što više mogućih promjena i neizvjesnosti koje mogu utjecati na kompaniju pa napraviti valuaciju s obzirom na različite moguće scenarije. U obzir se uzima i uobičajena volatilnost dionice pa se kao rezultat valuacije dobiva raspon, a ne određena intrinzična vrijednost po dionici.